SPORTSKA TV PRODUKCIJA

''Američki sportski komentatori nikada ne navijaju za domaću ekipu. Ako navijaš, onda gubiš kredibilitet. Ne kažem da je to bolje, samo da je tako'' – Pete Radovich

Rovinj, 25. rujna 2010. – Konkurencija na američkom medijskom tržištu je strašna, zato tamošnji mediji moraju stalno smišljati nove načine prezentacije sadržaja. Najveća razlika u sportskoj produkciji je u tome što američki komentatori, za razliku od europskih, nikada ne navijaju za domaće ekipe, rekao je Pete Radovich, kreativni direktor sportske produkcije američke televizije CBS na predavanju u sklopu Weekend Media Festivala.

Gledatelj sportskog prijenosa vidi sve što se događa, stoga mu treba objašnjavati zašto se to tako dogodilo. CBS se zato trudi educirati svoje gledatelje, pri čemu koristi vrlo napredne tehnologije, uključujući i animaciju. U sportskom prijenosu, ističe Radovich, uvijek treba pretpostaviti da gledatelj ništa ne zna, kako bi ga se navođenjem podataka i detalja uvelo u utakmicu i zadržalo njegovu pažnju. U suprotnom, gledatelji će jednostavno promijeniti program. Zato je važno gledatelje i zabaviti, katkad i humorističkim prilozima.

CBS na jednoj utakmici profesionalne lige američkog nogometa (NFL) koristi između 8 i 16 kamera, a finalnu utakmicu Superbowl prenosi s 53 do 55 kamera. To je, smatra Radovich, čak i previše, jer se nekad ne zna ni što koja kamera snima. Ipak, produkcija mora biti što bogatija kako bi se oglašavanjem vratilo uloženo, s obzirom da CBS plaća NFL-u televizijska prava čak milijardu dolara po sezoni.

Kada je riječ o 3D prijenosima sportskih događaja, Radovichevo je iskustvo da to odlično funkcionira kod nekih sportova, ali nikako nije dobro za neke druge sportove. Zato je skeptičan oko budućnosti 3D tehnologije u sportskoj produkciji.

KULT AMATERA

''S obzirom da nije imao središta, internet je doveo u pitanje postojeće autoritete i to ga čini ideologijom, a ne samo tehnologijom'' – Andrew Keen

''Ideja besplatne kulture, iako plemenita, ekonomski ne funkcionira i potiče stvaranje anonimne oligarhije i kulture mediokriteta'' - Andrew Keen

Rovinj, 25. rujna 2010. - Web 2.0 je stvorio anonimnu oligarhiju i kulturu mediokriteta, koja je ekonomski neodrživa. U eri društvenih medija, koja je počela prije godinu-dvije, internet postaje središte života, a ključni problem postaje očuvanje privatnosti, središnje su teze koje je Andrew Keen iznio u svom predavanju na 3. Weekend Media Festivalu.

''Ja govorim, vi slušate'', načelo je na kojem počivaju mediji još od Guttenbergova izuma tiskarskog stroja. Tradicionalni mediji tako su, prema Keenu, bili izvorna meritokracija: tražili su talente i nagrađivali ih. Ovdje Keen priznaje i prvu slabost svoje argumentacije, jer su tradicionalni mediji proizvodili i puno smeća, a mnogi su u takvom sustavu i tržišno propadali.

Svaka generacija proizvodila je malo talenata, a danas svi misle da su talentirani jer su im mediji dostupniji nego ikada. U prvoj fazi, koju Keen naziva Web 1.0, internet je bio samo kanal distribucije digitalnog sadržaja. S obzirom da nije imao središta, doveo je u pitanje postojeće autoritete i to ga čini ideologijom, a ne samo tehnologijom. Tvorci interneta, prema Keenu, nisu samo htjeli zaraditi novac, nego i promijeniti svijet, izvesti revoluciju. Sebe Keen naziva pobornikom autoriteta i zato smatra da je Web 1.0 bio dio šire pobune protiv autoriteta, jer je produbio krizu tradicionalnih medija.

Tu Keen uočava i drugu slabost svoje argumentacije: priznaje da krizi medija nije pridonio samo uspon interneta, jer je ta kriza počela i ranije. Internet ju je, međutim, pogoršao, posebno Web 2.0, zato što je pothranjivao rastuću kulturu narcisoidnosti, stvorio opću kakofoniju sadržaja, a kao poslovni model je posve neodrživ. Dokaz tome nalazi i u primjeru You Tubea, koji i s ogromnim brojem posjeta još uvijek ne nalazi održivi poslovni model. Ideja besplatne kulture, iako plemenita, za Keena ekonomski jednostavno ne funkcionira i potiče stvaranje anonimne oligarhije i kulture mediokriteta. Web 2.0 je zato mrtav, a na njegovim razvalinama izrasli su društveni mediji.

Društvene medije Keen vidi kao nešto u osnovi pozitivno, ali upozorava na opasnost ugrožavanja privatnosti i nacionalnih identiteta kroz globalizaciju. Što ostaje od stvarnog života, ako je sve na mreži, pita se Keen i predviđa da društvene mreže neće odumrijeti kao Web 2.0. Međutim, njihov je uspon do te mjere promijenio internet da Keen smatra da sama riječ ''internet'' riječ više nema isto značenje, pa bi trebalo smisliti neku novu.

DIGITALIZACIJA TV-a: ŠTO DALJE?

''U toku su dva paralelna procesa kanibalizacije i digitalizacije, a u konačnici će internet pojesti i javne i komercijalne televizije'' – Aleksandar Tijanić, RTS

''Treba li srušiti javni servis, kao jedan od preduvjeta društvenog zdravlja, da bi netko kupio veću jahtu?'' – Josip Popovac, HRT

'' Javni servisi troše previše novca, jer se nikada ne gleda koliko troše, već koliko im treba'' – Pavel Vrabec, Pop TV

Rovinj, 25. rujna 2010. – Digitalizacija televizije dovest će do fragmentacije tržišta oglašavanja, što će utjecati ne samo na televiziju, nego i na ostale medije. Vrijeme jake javne

televizije prolazi, jer digitalizacija mijenja sva pravila, a nitko ne zna što će se zapravo dogoditi, istaknuto je na posljednjem panelu 3. Weekend Media Festivala posvećenom posljedicama digitalizacije TV-a.

Čelnici dviju komercijalnih televizija u Hrvatskoj – Johannes Züll iz RTL-a i Dražen Mavrić iz Nove TV – ponovo su se založili za potpunu zabranu oglašavanja na javnoj televiziji, jer smatraju da je sadašnje stanje neravnopravna tržišna utakmica u kojoj svi gube. Tako je Nova TV uspjela ostvariti dobit tek nakon što je zauzela 41 posto tržišnog udjela, a Mavrić smatra da to nije prihvatljiv poslovni model.

Čelnici javnih televizija – Aleksandar Tijanić iz Radio-televizije Srbije i Josip Popovac iz Hrvatske radiotelevizije – oštro su odbacili zahtjeve komercijalnih medija. Popovac se upitao treba li srušiti javni servis, koji smatra jednim od preduvjeta društvenog zdravlja, da bi netko kupio veću jahtu, dok je Tijanić upitao čelnike komercijalnih televizija kako mogu konkurirati javnim servisima u informativnom programu i u isto vrijeme tražiti zabranu oglašavanja. Züll je uzvratio da on želi jaki javni servis, ali sadašnji je neefikasan, pa bi tako, prema njegovoj procjeni, HTV mogao funkcionirati i s 300 milijuna kuna manje godišnje.

Züllu i Mavriću pridružio se i Pavel Vrabec, generalni direktor slovenskog Pop TV-a. Prema njegovim podacima, sedam europskih država ima potpunu zabranu oglašavanja na javnoj televiziji, a četiri zabranu oglašavanja u prime timeu. Slovenska javna televizija godišnje obrne oko 120 milijuna eura, a toliko vrijedi cijelo tržište medijskog oglašavanja u Sloveniji. Javni servisi troše previše novca, jer se nikada ne gleda koliko troše, već koliko im treba, rekao je Vrabec.

Tijanića, međutim, više zabrinjavaju, kako ih naziva, socijalne i psihološke posljedice digitalizacije televizije i umnožavanja medijskih kanala. Smatra da traju dva paralelna procesa kanibalizacije i digitalizacije i da će u konačnici internet pojesti i javne i komercijalne televizije. Svoju je zabrinutost ilustrirao podatkom da Srbi dnevno gledaju televiziju 6 do 7 sati, te da mnogi noću gledaju kako sudionici reality showa ''Farma'' spavaju.

PO JUTRU SE DAN POZNAJE

''Jutarnji program je toliko jak da može u velikoj mjeri odrediti identitet svojih slušatelja'' - Dragan Ilić (Supermiš, Srbija)

''Posao voditelja jutarnjeg programa traje 24 sata dnevno, jer slušatelji očekuju da voditelj bude u sve upućen i o svemu informiran'' – Petar Gjošev, Metropolis Radio mreža

Rovinj, 25. rujna 2010. - Jutarnji program na radio stanicama u regiji u zadnjih se desetak godina uvelike promijenio i postao najvažniji dio radijske produkcije. Neki voditelji jutarnjeg programa i dalje se oslanjaju prvenstveno na vlastitu kreativnost i duhovitost, dok drugima pomažu čitavi timovi suradnika, rečeno je na panelu ''Po jutru se dan poznaje'', na kojem su sudjelovali vodeći ljudi jutarnjih programa nekoliko radija iz regije.

Siniša Švec sa zagrebačkog Radija 101 prisjetio se kako se jutarnji program na tom radiju mijenjao na inicijativu samih autora, s njihovim sazrijevanjem i praćenjem promjena u svijetu. Na Radiju 101 nema posebnog tima za jutarnji program, Švec radi s jednim tonskim realizatorom i jednim novinarom, a volio bi se, kaže, naći u situaciju da drugi za njega pripremaju program i vidjeti kako bi se snašao. Švec ipak naginje ''one man show'' radu u jutarnjem programu, jer tako ima najviše kontrole nad onim što se događa.

Dragan Ilić (Supermiš, Srbija), koji je ove godine zajedno sa suvoditeljicom Goricom Nešovićem svoj jutarnji program kao vanjsku produkciju preselio s privatnog B92 na državni RTS, smatra da je jutarnji program toliko jak i važan da može u velikoj mjeri odrediti identitet svojih slušatelja. Vrlo je važno, prema Iliću, da program ima svoj osnovni okvir, jer to olakšava rad i održava kvalitetu programa, s obzirom da voditelji ne mogu svakoga dana biti jednako dobro raspoloženi. Pritom je tonski realizator za Ilića podjednako važan kao i voditelj i smatra ga koautorom jutarnjem programa.

Kornelije Hećimović (Soundset, Hrvatska) povukao se iz jutarnjeg programa kao voditelj i sada je producent. Taj posao shvaća kao napor da se iz ljudi s kojima radi izvuče ono najbolje. Jutarnji program, prema Hećimoviću, mora poštovati dnevne rutine koje svi ljudi imaju i imati na umu da se radio uglavnom ne sluša duže od pola sata u komadu.

Najmlađi među voditeljima jutarnjeg programa, Ivan Vukušić s Antene Zagreb, smatra se vrlo povlaštenim što već na početku karijere ima priliku raditi u tandemu s jednom od najpoznatijih hrvatskih voditeljica Barbarom Kolar. Jutarnji program Antene izrazito je strogo formatiran, što je Vukušiću na početku teško padalo, ali u međuvremenu se navikao i shvatio da i u takvom programu može mnogo naučiti.

Iznimka među voditeljima jutarnjeg programa, koji redovito idu od 6 do 9 sati, je Petar Gjošev iz makedonske Metropolis Radio mreže. On je u jutarnjem programu završio ne svojom namjerom, a danas vodi show u prijepodnevnom terminu od 9 do 12 sati. Istraživanjem su, naime, utvrdili da se u Makedoniji radio najviše sluša na poslu u tom terminu. Posao voditelja jutarnjeg programa traje 24 sata dnevno, jer slušatelji očekuju da voditelj bude u sve upućen i o svemu informiran. Iza Gjoševa stoji tim od 15 ljudi, a format programa postavljen je okvirno, isprepleten s mnogo manjih formata.

LOVE AND HATE ... MEDIJI I PR

''Suradnja PR-ovaca i novinara bit će sve čvršća, ali to ne bi trebalo gledati kroz količinu, nego kroz kvalitetu'' – Branko Mijić, Novi list

''Ucjene u kojima se medijima povlače oglasi kao kazna zbog objavljivanja negativnih informacija o oglašivaču samo su kratkoročno efikasne, dugoročno to nema efekta'' - Vojislav Stevanović, Ekonom:east

Rovinj, 25. Rujna 2010. - Novinarstvo nije slobodno od negativnog utjecaja PR-a, ali PR može biti i pozitivan ako postoji zajednički interes. Recept za uspjeh je u međusobnom poštovanju, zaključeno je na panelu o odnosu medija i PR-a na 3. Weekend Media Festivalu.

Najveći prigovor koji PR industriji upućuje glavni urednik hrvatskog poslovnog tjednika Lider Miodrag Šajatović je da su se ulijenili i ne pokazuju inovativnost, jer se u 90 posto slučajeva komunikacija svodi na pokušaj da PR-ovci dovuku novinara na svoju press konferenciju i tako klijentu dokažu da su napunili dvoranu. Kad je o novinarskim formama riječ, PR-ovci kao da znaju samo za intervju, jer im je to najlakše. Novine su u ovoj krizi postale inovativnije od PR-a, tvrdi Šajatović.

I dok u Lideru, prema Šajatoviću, PR sadržaji čine oko 20 posto ukupnog sadržaja novina, istraživanje provedeno u Australiji pokazalo je da je tamo čak 55 posto medijskih sadržaja povezano s PR-om. Podatak je to Branislava Miljanovića iz McCanna Srbija, koji ističe da su u zadnjih 10 godina PR-ovci mnogo traženiji od novinara. Razlog je u općoj tabloidizaciji medija i dominaciji crnih tema, zbog čega kompanije često samo preko PR-a uspijevaju nametnuti pozitivne teme.

Između PR i novinarstva, smatra HTV-ov urednik Zoran Šprajc, ne vlada ni ljubav niti mržnja, nego odnos međuovisnosti. S tim se slaže i glavni urednik riječkog Novog lista Branko Mijić, kojemu je logičan slijed kada novinar prijeđe u PR industriju. Suradnja PR-ovaca i novinara bit će sve čvršća, ali to, prema Mijiću, ne bi trebalo gledati kroz količinu, nego kroz kvalitetu.

Za urednika zagrebačkog tjednika Nacional Plamenka Cvitića najvažnije je da su informacije koje dobiva od PR-a točne i korisne. Najviše ga smeta kada dobije priopćenje o uvođenju standarda ISO 9001 u neku kompasniju, a kada potom pita PR-ovca pita bi li on to pročitao, kao odgovor dobiva muk. U tom primjeru Šajatović vidi nedostatak informiranosti PR-ovaca koji ne znaju objasniti zašto je dobivanje ISO certifikata zapravo vrlo važna poslovna informacija.

Direktorica komunikacija Naftne industrije Srbije Jelena Konova slaže se da novinari ne mogu bez PR-a niti PR bez novinara, iako danas PR može komunicirati i preko alternativnih kanala, poput Facebooka ili Twittera. NIS-u se jednom dogodilo da su otkazali marketinški ugovor mediju koji je o njima pisao negativno, ali Konova ističe da su u tom slučaju dobili priznanje da je negativna medijska kampanja protiv njih bila plaćena. U slučaju kada neki novinar objavi pogrešnu informaciju o NIS-u, oni ga pokušavaju dodatno informirati, jer Konova smatra da je dobar PR samo onaj koji može dokazati da je u pravu.

Utjecaj PR-a na medije u BiH možda je i veći nego što bi trebao biti, iskreno je priznao Dragan Močević iz Prime Communications. Posebno tu misli na politički motivirani PR, koji, prema njegovu iskustvu, često zloupotrebljava novinare. Zoran Šprajc, nasuprot tome, ne misli da je politički PR u Hrvatskoj veliki problem, jer je lako prepoznatljiv. Veći mu je problem PR u kompanijama, jer je tamo bliži marketingu i često djeluje kao njegova prethodnica. Ipak, Šprajc se slaže da svakako treba govoriti i o medijskom reketu, situacijama kada neki medij uvjetuje objavu PR informacije plaćanjem oglasa.

Za Vojislava Stevanovića (Ekonom:east, Srbija) nije loše imati PR kao izvor informacija, samo je bitno zadržati kritičnost. Ucjene u kojima se medijima povlače oglas kao osveta zbog objavljivanja negativnih informacija o oglašivače Stevanović smatra tek kratkoročno efikasnima. Dugoročno, to nema efekta, osim, naravno, ako medij pogođen takvim ucjenama zbog njih ne propadne.

 

DONOŠENJE ODLUKE

''Svih se svojih odluka sjećam, ali nijednu pogrešku ne pamtim'' – Pierluigi Collina

Rovinj, 24. rujna 2010. – Ako ste pouzdani, ljudi će vam vjerovati čak i kada niste u pravu. U nogometu, kao i u poslovnom odlučivanju, anticipacija je bolja od reakcije, poručio je slavni nogometni sudac Pierluigi Collina u Rovinju. Collinino je predavanje, očekivano, izazvalo najveći interes sudionika 3. Weekend Media Festivala.

Nogomet se od svojih začetaka silno promijenio, podsjetio je Collina. Tako se u prošlom stoljeću igralo bez sudaca, jer je nogomet bio džentlmenski sport aristokracije. Na prva tri svjetska prvenstva igrači nisu imali brojeve na dresovima, a suci su nosili odijela i kravate. Današnji suci moraju biti ne samo psihički, nego i fizički pripremljeni, jer ako nisu, onda mogu učiniti velike pogreške u završnicama utakmica.

Koliko posao nogometnog suca zna biti težak, Collina je ilustrirao primjerom utakmice iz talijanske lige, u kojem se ni nakon pregledavanja snimki iz četiri različita kuta ne može pouzdano odrediti tko je zadnji igrao loptom. U tako nejasnim situacijama sudac mora biti lider, ali i dobar komunikator, jer će dobro iskomunicirana odluka biti lakše prihvaćena. U tome Collina vidi ključni cilj svakog suca: da njegova odluka bude prihvaćena, čak i ako se drugi s njom ne slažu.

Odluke nogometnih sudaca mogu imati goleme ekonomske posljedice, zna li se da su, na primjer, klubovi Lige prvaka prošle godine u tom natjecanju inkasirali ukupno 1,09 milijardi eura. Nogomet ima relativno malo pravila, u usporedbi s nekim drugim sportovima, ali mnoga od njih podložna su interpretacijama, u čemu sudac mora biti dosljedan. U pripremi za utakmicu nužno je poznavati način igre pojedine ekipe, pa tako nije isto suditi španjolskoj reprezentaciji, koja u utakmici odigra i preko 3000 kratkih dodavanja, i američkoj reprezentaciji, koja ima manje od 2000 dodavanja. Treba znati i specifičnosti pojedinih igrača, jer nije svejedno jesu li dešnjaci ili ljevaci. To, međutim, ne znači, jasan je bio Collina, da postoje različiti stilovi suđenja, već samo da se sudac mora prilagoditi igri.

Collina u Rovinju nije izbjegao ni trenutačno najaktualnije pitanje nogometnog suđenja: uvođenje elektroničkih uređaja koji bi pomogli sucima u kritičnim odlukama. U tom se pitanju Collina priklanja odluci FIFA-e da ne odustane od presudne uloge čovjeka u suđenju. Smatra dobrom idejom uvođenje dva dodatna suca, koji bi bili smješteni iza gol crte. Upitan koju pogrešku u svojoj karijeri smatra najvećom, Collina je rekao da sa svojim pogreškama dobro živi, jer se svih svojih odluka sjeća, ali nijednu pogrešku ne pamti.

30 GODINA KASNIJE

''Nije bitno što ja mislim, nego što misle oni koji će plaćati moju penziju'' – Franci Zavrl, Pristop

 ''Energija klinaca danas se razbija u mnoštvu ponuđenih izbora, mi smo imali dvije-tri novine i ta čaša nije bila razlivena'' – Ninoslav Pavić, EPH

 ''Omladinska štampa danas su Facebook i blogovi'' – Veran Matić, B92

Rovinj, 24. rujna 2010. – Za svako razdoblje, ono prije 30 godina kao i danas, najvažnija je kombinacija razaranja i stvaranja te stalnog propitivanja. Ipak, energija klinaca danas je rasuta u mnoštvu ponuđenih izbora, a u glavama zakonodavaca još je na snazi ideja iz 19. stoljeća, po kojoj su mediji sredstvo osvajanja vlasti. Neki od pokretača medijske revolucije iz osamdesetih godina prošlog stoljeća, tako su se zajedno u Rovinju, na Weekend Media Festivalu, prisjetili kako je to nekada bilo i prognozirali kakva bi mogla biti budućnost.

Za Verana Matića, pokretača B92 radija i televizije, osvajanje slobode u osamdesetima počelo je na kiosku u Beogradu gdje su se mogle kupiti novine iz inozemstva i svih dijelova tadašnje Jugoslavije. U to vrijeme, prisjetio se Matić, slobodnije se moglo govoriti o stanju u drugim republikama, nego u vlastitoj. U internet je B92 ušao još 1994., a dvije godine kasnije shvatili su da je to postao novi medij, kada su ga iskoristili za prijenos signala nakon što ih tadašnji režim u Srbiji zabranio.

Za Francija Zavrla, danas iz Pristopa, a tada iz Mladine, osvajanje slobode počelo je kad je imao 13 godina i shvatio da je najvažnije zadržati istraživački duh, tada kao i danas. Njegov sin danas, kaže Zavrl, ''smrdi po Facebooku'', kao što je i njemu majka osamdesetih govorila da ''smrdi na K4'', klub u Ljubljani. Zavrl nije sklon mitologiziranju osamdesetih, jer smatra da se sve uvijek događa u istom ciklusu trend-mainstream-nostalgija-patnja. I zato mu, kaže, nije bitno danas što on misli, nego što misle oni koji će plaćati njegovu penziju.

Za Ninoslava Pavića, danas vlasnika Europapress holdinga, a tada urednika u Poletu, temeljna je razlika između osamdesetih i današnjeg doba u tome što je energija klinaca danas razbijena u mnoštvu ponuđenih izbora, a oni su tada imali dvije-tri novine u kojima je bio koncetriran sav novinarski talent. EPH je u međuvremenu postao velika medijska korporacija, ali nikada nije ušao u televiziju, ne zato što nije htio, nego zato što mu zakon to nije dopuštao. Još uvijek je na snazi, požalio se Pavić, ideja iz 19. stoljeća da su mediji sredstvo osvajanja vlasti. Oštro je kritizirao, nazvavši ih gomilama zabluda i floskula, i optužbe za miješanje u uređivačku politiku. Svaki put kad uđem u Jutarnji list, ja kažem da sam se došao miješati u uređivačku politiku, jer to kao vlasnik smatram nužnim, rekao je Pavić, dodajući da je cijeli život u novinarstvu i da ništa drugo ne zna raditi.

Dok Zavrl smatra da medijske industrije konvergiraju i najavljuje svoj povratak na medijsku scenu, Pavić je uvjeren da će medijski sadržaj, tekst i fotografija, uvijek ostati najvažniji, bez obzira na kojoj se platformi plasiraju. Ipak, predviđa da će print još dugo opstati.

OČI OTVORENE – NOVČANICI ZATVORENI

''Potrošači su se izbezobrazili i sada traže nešto za nešto'' – Ivan Stanković, Communis, Srbija

''Postali smo bezobrazni i ostat ćemo bezobrazni, jer potrošač mora osjetiti rad agencije'' – Nataša Pucar, Studen Group, BiH

''Od marketing direktora danas se traži da znaju i financije'' – Dimitar Kovačevski, T-group, Makedonija

Rovinj, 24. rujna 2010. - Klijenti marketinških agencija u recesiji su počeli tražiti sve više za isto ili manje novca, a potrošači su se izbezobrazili, pa sada traže nešto za nešto. Iskustva su bolna, ali nije sve tako crno, jer ima i svijetlih primjera suradnje klijenata i agencija, rečeno je na panelu ''Oči otvorene – novčanici zatvoreni'', održanom na 3. Weekend Media Festivalu u Rovinju.

U telekomunikacijskoj industriji trendovi su u regiji slični kao u zapadnoj Europi: potrošači su sve oprezniji, više računaju i prelaze s mobilne na fiksnu telefoniju, kaže Nataša Rapaić iz T-HT-a. Zato njih iz krize sada izvlače ADSL i IPTV, s obzirom da obitelji sve više ostaju kod kuće, jer im je tako jeftinije.

Slično je stanje i u Makedoniji, prema riječima Dimitra Kovačevskog iz T-groupa. Potrošači su u ambivalenciji, željeli bi premium proizvode, ali za njih nemaju novca, pa biraju jeftinije. U segmentu cijena glavni igrač je ''nula'', ali potrošači više ne nasjedaju tako olako ni na takve promocije. Od direktora marketinga danas se sve više traži da budu upućeni u financije, jer se štedi na svemu. Najstrašnije bi bilo kad bi se u vrijeme recesije konkuriralo cijenama, jer bi to u konačnici srušilo cijelo tržište, upozorio je Kovačevski.

U naftnoj industriji recesija se nije osjetila u prodaji osnovnih proizvoda, jer su razlike u cijenama vrlo male, ali jest u prodaji dodatne ponude na benzinskim crpkama, istaknula je Žana Goić iz INA-e. Konkurentnost se zato postiže promocijama, a budžeti za njih su srezani, što povećava zahtjeve prema agencijama s kojima INA radi. Ima, međutim, sjajnih primjera suradnje klijenata i agencija i u vrijeme recesije, poput nedavnog Europskog prvenstva u vaterpolu, gdje je INA bila glavni sponzor. Kad klijent osjeti da agencija njegovim novcem raspolaže kao vlastitim, lakše je taj novac izdvojiti, kaže Žana Goić.

Na tržištu osnovnih prehrambenih proizvoda nije došlo do bitnog smanjenja prodaje, ali je uočjivo da potrošači prelaze sa skupljih brandova na jeftinije privatne marke, prema riječima Nataše Pucar iz Studen Groupa. Slovenci su tako diskonteri u duši i uvijek traže jeftinije, sličan se trend uočava i u Hrvatskoj, dok je u Srbiji nedavna afera s nestašicom mlijeka uništila lojalnost brandu. U odnosu prema agencijama, naglašava Nataša Pucar, klijenti žele da i potrošač osjeti trud agencije.

Zato u kriznim vremenima postaje još važnije očuvati brand i lojalnost ljudi, a u Tikvešu, najvećoj makedonskoj vinariji, to su, prema riječima Ive Laurenčića, uspjeli prepakiranjem vina u novu ambalažu, koja je bila lakša i samim time jeftinija. Uz to su uveli i vina za mlade, kao sasvim novu potrošači kategoriju, i tako Tikveš zasad uspješno brodi kroz krizu.

U Srbiji su recesijska iskustva bolna, prema riječima Ivana Stankovića iz Communisa. Potrošači su se, kako kaže Stanković, izbezobrazili i sada traže nešto za nešto. Klijenti marketinških agencija traže puno više za isto ili manje novca, pa su agencije morale početi nuditi sve više usluga. Dosad je to bio brak, a sada postaje grupnjak, jer se traži i partnerstvo s medijima, slikovito je stanje opisao Stanković. Ova kriza je evolucija i za nju vrijedi ono što Stanković naziva ''teorijom velike nužde'': čovjek se samo u nuždi stvarno mijenja. Ipak, ni za Stankovića nije sve tako crno - koliko će tek biti.

VIŠE, BRŽE, JAČE: SPORT U REGIJI

''Naša je prednost u manjoj zaduženosti: dug Crvene Zvezde je 25 milijuna eura, što je 30 puta manje od Reala''Đorđe Stefanović (Crvena Zvezda, Srbija) 

''Problem u Americi nije u sponzorima, nego u sve manjem broju gledatelja na stadionima'' – Pete Radovich (CBS, SAD)

 ''U Hrvatskoj se za cijenu ulaznice za hokej mogu kupiti dva piva, a u Americi ulaznica vrijedi 70 piva'' – Ozren Müller (PR Event Sport, Hrvatska)

Rovinj, 24. rujna 2010. - Sport u regiji u kaotičnom je stanju, jer neki sportovi očekuju pomoć od države ili gradova, a drugi se pouzdaju u privatni sektor. Ekonomska kriza sportu je donijela i puno toga dobroga, jer će sada kvaliteta dobiti na težini, a tržište će se razviti, rečeno je na prvom panelu 3. Weekend Media Festivala u Rovinju, naslovljenom ''Više, brže, jače: Sport u regiji''.

Uspoređujući svoj klub s europskim divovima poput Reala i Barcelone, čiji igrači vrijede preko 500 milijuna eura, Đorđe Stefanović iz Crvene Zvezde istaknuo je da je njihova prednost u manjoj zaduženosti. Dug Zvezde iznosi 25 milijuna eura, što je 30 puta manje od dugova Reala. Osnovna investicija u Zvezdi je, kaže Stefanović, njezin omladinski pogon, je klub nema novca za kupovinu gotovih igrača. Ipak, često se događa da njihovi mladi igrači prerano odu u bogate klubove i izgube se u velikoj konkurenciji. Stefanović smatra vrlo važnim da zemlje regije dobiju organizaciju što više velikih natjecanja, jer će tada sport dobiti više novca, koji bi inače bio potrošen za druge projekte.

Josip Ivičić (Vox, Hrvatska)
ne vjeruje da će zemlje regije uspjeti dobiti organizaciju najvećih natjecanja, iako se slaže da je to jedini način da se u sport ulije više novca. Sportovi poput atletike ili vaterpola nužno trebaju velika natjecanja, da bi privukli novac od države i gradova. Takva natjecanja su skupa, ali Ivičić smatra da iza njih ostaju velike infrastrukturni dobici za države i gradove.
Jedini regionalni sportski event koji je uspio zadnjih godina privući međunarodne sponzore je skijaško natjecanje Snow Queen Trophy u Zagrebu, tvrdi Ozren Müller iz PR Event Sporta. Poslije austrijskog Kitzbühela, to je najgledaniji skijaški događaj sezone. Müller smatra da se sport u regiji ne vrednuje nikako, a to potkrepljuje podatkom da u Hrvatskoj ulaznica za hokej vrijedi kao dva piva, u Austriji kao pet piva, a u Americi se za cijenu jednu ulaznicu za hokej može popiti čak 70 piva.

Hokejaški klub Medveščak iz Zagreba jedan je od rijetkih regionalnih primjera sportskog kluba koji je uspio privući stvarne sponzore. Kako kaže Markantonio Belinić iz Medveščaka, u tome su uspjeli zato što su od hokejaške utakmice napravili kompletan event, s DJ-ima i ugostiteljskom ponudom, s burnim navijanjem, ali bez nasilja. U početku su ulagali vlastiti novac, ali kada su uspjeli napuniti dvoranu na valu euforije vrlo brzo se se javili i sponzori. Ipak, Medveščak je i dalje jedini klub regionalne lige bez generalnog sponzora.

Američki sport nema problema sa sponzorima, ali ima s gledateljima, kaže Pete Radovich, sportski producent CBS-a. Gledateljima je jeftinije ostati kod kuće i gledati utakmice na HDTV-u, nego plaćati, prijevoz, parkiranje ili se čak smrzavati na stadionu. To nije problem u New Yorku, gdje će se uvijek naći 20-30.000 ljudi koji će doći na utakmicu, ali jest problem u manjim gradovima poput Clevelanda. Zato su klubovi tamo uveli pravilo da ako stadion nije popunjen, utakmicu se ne može ni gledati na području grada. To nije fer, priznao je Radovich, ali je tako. Ulaznice za utakmice u Americi su daleko skuplje nego u zemljama regije: za američki nogomet počinju od 100 dolara, a idu i do 800, a za hokej su skuplje i od 1000 dolara, rekao je Radovich. Američki nogomet trenutačno je medijski daleko najpopularniji, zbog čega CBS plaća prava prijenosa utakmica čak milijardu dolara godišnje. To ulaganje uspijeva i više nego vratiti, zato što je prosječna cijena 30-sekundnog oglasa između 50.000 i 100.000 dolara, dok se za finale, Superbowl, plaća i do 2.000.000 dolara za 30 sekundi reklame.

Prema mišljenju Vuka Mitrovića (SportsAdd, Srbija) oko sporta vlada velika zbrka, jer se jedni nadaju privatnim sponzorima, a drugi traže novac od država i gradova. London ima tri kluba u nogometnoj Ligi prvaka, ali nikada nismo čuli da je Grad London stao iza njih, to su čisto komercijalni projekti, dok su s druge strane, Olimpijske igre u Londonu državni projekt. Europsko prvenstvo u vaterpolu, održano nedavno u Zagrebu, također je bilo državni projekt, tu komercijale nema, jer vaterpolo igra praktično samo sedam država i to uglavnom iz ove regije, rekao je Mitrović. Istovremeno, recesiji usprkos, engleski, španjolski i talijanski nogometni klubovi povećali su prihode od televizijskih prava za 20 do 40 posto.

Umjesto da se žalimo na recesiju, prigovaramo državama i gradovima, trebamo se pitati radimo li ovaj posao dobro, upozorio je Tomaž Ambrožič (SV RSA). Sport stalno očekuje da mu netko da novac, umjesto da taj novac privuče. Zato je ova kriza, prema Ambrožiču donijela i puno dobroga u sportu, jer će se iskristalizirati kvaliteta i razviti regionalno tržište.

POČINJE 3. WEEKEND MEDIA FESTIVAL – BOGATIJI NEGO IKADA
Weekend Media Festival, najveći skup medijske i komunikacijske industrije u regiji, počinje danas u Rovinju. U jedinstvenim prostorima stare Tvornice duhana Rovinj do subote 25. rujna, kada Festival završava, održat će se dvadesetak predavanja i panel diskusija, uz sudjelovanje 120 stručnjaka iz medija i komunikacija.
Treći Weekend Media Festival donosi najkvalitetniji program, najpoznatije predavače i najviše sudionika, njih preko 2000. Uz predavanja i panele, u zgusnutom programu koji nudi za svakoga ponešto ima i radionica, prezentacija, promocija i fight clubova. Bogatiji nego ikada, Weekend se ove godine proširio i na treću dvoranu.
Među najvažnijim ciljevima Weekend Media Festivala uvijek su bili i zabava i druženje, iz kojega izviru nove suradnje i novi projekti. Središnje mjesto za taj networking opet će biti nadaleko poznati partyji, kojih je ove godine čak pet. U četvrtak je tako najavljen Pakleni JD ročkas, u petak After Beach party Soundset mreže i Javno hr.-a te 24sata party, a u subotu Rođendanska fešta Radio Dalmacije i Sarajevski dernek.
''Činjenica je da, usprkos nesumnjivim razlikama, dijelimo mnoge zajedničke kulturne interese u regiji. Tržišta su nam mala, posebno medijski, i teško možemo ostaviti traga na globalnoj sceni bez nekog oblika povezivanja. Weekend se tom procesu priključio prije tri godine i mislim da smo od tada znatno pridonijeli jačem povezivanju regionalnih medija i komunikacijske industrije'', ističe direktor Weeekenda Tomislav Ricov.
Globalno najpoznatiji gost ovogodišnjeg festivala je legendarni nogometni sudac Pierluigi Collina. Po struci financijski savjetnik, Collina u Rovinj stiže kao glasnogovornik kompanije MasterCard, a govorit će o tome kako u poslovnom svijetu primjenjivati tehnike koje je on tako uspješno primjenjivao kao sudac. Zanimljivo će svakako biti i predavanje Andrewa Keena, žestokog kritičara interneta, koji će govoriti o onome što on naziva ''kultom amatera'', odnosno sve raširenijoj pojavi da na internetu amateri preuzimaju ulogu školovanih novinara, često bez ikakvog poznavanja činjenica. Uz Keena, svakako treba spomenuti i Petea Radovicha, jednog od vodećih svjetskih sportskih TV producenta, dobitnika 18 nagrada Emmy.
Weekend Media Festival uvijek je bio i pozornica za tehnološke inovacije, pa će se tako ove godine u Rovinju predstaviti Hipersfera, bespilotna autonomna stratosferska letjelica. Riječ je o hrvatskoj inovaciji na kojoj radi tim od 25 mladih inženjera i znanstvenika, sa svrhom da promijeni industriju aeronautike. Hipersfera je svojevrsno ''oko na nebu'' koje bi moglo u vrlo skoroj budućnosti zamijeniti satelite i avione, ali i komunikacijske tornjeve i releje, jer je cjenovno konkurentno i tehnički nadmoćno.
  • " "Odlično sam se proveo – konferencija je impresivna (i partiji su bili nevjerojatni). Čestitke još jednom!" "
    Tim Hwang
  • " Jako sam uživao u festivalu. Mislim da je dobro organiziran, informativan i zabavan. Svim medijskim radnicima iz regije će koristiti sudjelovanje. Panelisti i predavači su zanimljivi, raznovrsni i izvrsno predstavljaju područja iz kojih dolaze. "
    Robert Lee
  • " Izvrsno sam se proveo na Weekendu! Činilo mi se kako je sve prošlo jako glatko...Prvi put sam putovao u Istru i oduševilo me cijelo iskustvo. "
    Chris Matyszczyk
  • " Moji dojmovi su više no pozitivni. Weekend je važan događaj, okrenut bitnim lokalnim temama! "
    Alexander Oswald
  • " Organizacija, usluga, profesionalan odnos svih koji su me kontaktirali i koje sam ja kontaktirao iz organizacije festivala je bio vrhunski i iskreno sam uzivao.Moje posebne pohvale ide na racun organizacije programa, sadrzaja kao i kvaliteta predavanja i panel diskusija. "
    Nazif Hasanbegović
  • " Weekend je sjajan primjer kako se ambiciozna marketinška ideja uz dobru realizaciju može u godinu dana pretvoriti u dogadjaj u kojem jednostavno moraš sudjelovati "
    Slaven Fischer
  • " Weekend Media Festival-korisno,zanimljivo,informativno i zabavno! Nadam se da cu doći i slijedeće godine. "
    Ivana Petrović
  • " Čestitke na izvrsno organiziranom festivalu. Nadam se da se vidimo i dogodine. "
    Silvana Menđušić
  • " Izvrsno ste obavili posao jer izvrsne organizacije samih panela i predavanja nebi se posramila ni kakava američka tvrtka. Iskrene čestitke! "
    Tomislav Kotnik
  • " Na Weekend media festivalu u Rovinju se susreće Javnost! Javnost koja razumije, sudjeluje i prosuđuje medije, a za koju se prije pojave Weekenda, govorilo da je nema! Sad znamo da postoji! Kao što postoji i ovo događanje i izazov da se u praksi provjeravaju transformacije moderne javnosti u skladu s novim komunikacijskim tehnologijama i trendovima. "
    Nada Zgrabljić Rotar
  • " Odlučan, optimističan organizator. Suzdržani, ali iskreni i napredni paneli. Obećavajuća platforma za 2010. godinu. "
    Ivan Butković

Vaše ime i prezime Vaša email adresa